Leganini

i evo došo ja kući,a svi u euforiji,od mame pa do dade i pere.svaka čast na usb,hvala,baš sam sretan.a perina reakcija kad sam došo i javim mu on kaže pa da,onako baš je bio oduševljen jer kaže da je već sazno da sam došo,meni je mama uvijek govorila da se dobre vijesti brzo šire ali loše još brže pa vi birajte.Mogu vam reć da me hvatala nostalgija,sinoć me jako prala pa odlučih doć ćiku jer zagreb je smoran grad bar meni.Ai čuo sam da je ovdje jako zanimljivo sudeći po blogovima ai primjetio sam da se opet mene vrti zbog jebene nove godine.Tako me boli kara zbog toga.A u biti neću se prepucavat.Neki nonstop jedu govna a ja će kekse.Hvala na tome,hvala.a najviše sam sretan jer sam vidio svoje frendove koji me stvarno znače.A i moram zahvalit ljudima koji su mi čestitali ročkas,stvarno hvala što ste se sjetili.Cijenim to.uskoro ću stavit pikčurse na blog al stvarno nemam baš vremena zbog faxa.al uglavnmom neće bit boring.-aj uživajte.

naslov nema veze s postom.eto tako.zaš pitaš.a de lega moj imam sam 70 posjeta.joj kad naučim uređivat blog al će tes e divit .aj sijo moram na anatomiju,ja sam ipak intelektualac.slike očekujte za par dan i to više nijh.i naravno sve će biti orginalne.samo naemojte bit đelis

I eto dok se neki još trijezne od nove,i dok još neki pokušavaju skontat gdje se nalaze ja eto došo da neš napišem.Sinoć negdje oko 9 sati odnosno 3.1.2006 ja i baka u ugodnom razgovoru gledali tv i jebali mamu tamo nekom pjevaču,moja baka ga ne voli.Kaže pjeva ko da sere.dado šalje poruku i kaže da će me pokupit za 2 minute da idemo u velebni grad sotin,dado se prvo bojao uć u kuću jer imam jako oštrog psa visokog svega 15 cm i dugačkog 30 cm,pa se dado bojao da ga ne pojede.Uglavnom sam morao uvjeravat baku da joj niš nečće bit ako ostane sama u kući jer starca nije bilo.I krenusmo mi za sotin,čekali mileta ispred njegove lijepo okićene kuće,al nemojmo zaboravit mile tek 2. put slavi božić pa mu je sve oprošteno.U gondoli smo malo igrali bilijar i raspravljali o kojekakvim glupostima a mene natjeralo pišat i ošo ja u vece.Raskopčo ja moje pantale izvadio alata i počeo ja kad se ono upalilo sušilo za ruke,vjerujte ne znam u kojem sam filmu bio al sam skonto da pišam u umivaonik.Užas odmah sam se prebacio do pisoara koji je ISTE VISINE KAO I umivaonik.ljudi griješe....................bože moj.Što je najgore u umivaoniku nije radila pipa pa nisam mogo vodu pustit,a u biti ista stvar alkohol od nove godine ne bira di će van,kroz usta ili kroz onu stvar.Istina da se nikad nisam izrigo u umivaonik al sam se zato popišo.Za sve postoji prvi put.i tako ja sretan izišo iz veceja u sotinu

I dok me tjeraju da pišem kvalitetne tekstove kao i one dosad koji su kvalitetni isto kao i ovaj sljedći koji će bit objavljen isto tako kvalitetan odnosno pravo novinarsko štivo, (a vaš komentar je na ovo de se ne foliraj).Ovaj text u biti nema neke određene teme niti neke specijalne teme koju ću obrađivat u sljedećih nekolko neznam kolko riječi.Neznam dal ste se ikad ovako osjećali ko ja nekak beznadno i bezvoljno iako imate naoko skoro sve što vam srce može poželjet.Nekad su vam tako potrebne promjene kojih uopće nema.Vjerovatno vrijeme koje u Vukovaru ko da stoji,čini me tako nekim.... neznam.Iako imam prijetelje koji se mogu samo poželjet,i to me sad uhvatilo.ali već se osjećam bolje.Prazan grad ovaj Vukovar, ništ nema. (dodatak,smiju mi se moji suradnici sada al neka). Zaš mi svi mladi neš ne napravimo za ovaj grad odnosno mlade u ovom gradu,nemamo ni obećano klizalište,tereni za nogošicu su nam još rovovi etc.Evo društvo moje odma sam bolje dok slušamo gvaru kako dado kaže (gvaro=naš gvardijan u crkvi).narodi nam se kralj nebjeski. U biti ja kontam da svi ljudi idu crkvu sam da idu a ne radi vjere. Nema vjere u ovom gradu,živi se od dana do dan a evo i hena se žali na svoju insomniu a sonja na svoje željezo u krvi,danas neki bezvoljni dan iak se nečini tak. Al sve više jedva čekam svoju pljesku koju ću ne pojest već ću je odma stavit u guzicu.ma ekipa ćao neznam više šta da kenjam

Sve je to počelo u četvrtak ujutro, odnosno počelo je to još 1991 ali nekako sam sve to pokušavao ostaviti iza sebe i nijedno sjećanje na pad nisam doživio kao ovo. Na pisanje ove kolumne me potakla masa ljudi koji glume žalost za Vukovar. Došao sam u 8 ujutro na fax. Već sam bio malo u kurcu i pitali su me šta je Zlaja, na to sam im ja odgovorio, sutra je pad Vukovara na što su oni odgovarali "ma da" i "šta već" dok su drugi zapitkivali "otkad to postoji". To me najviše pogodilo jer ne razumijem kao Hrvati ne znaju za datum pada kako bar u te dane ne posvete bar jednu sekundu svoje misli na Vukovar. Na Vukovar koji je bio jedan od najljepših gradova Hrvatske, na Vukovar koji 18.11.1991 izdahnuo za cijelu Hrvatsku i na sve heroje koji su štitili i svojom krvlju branili nemoćne starce, žene i djecu koji su tih mjeseci boravili u podrumima, kupali se u radenskoj i vinu, jeli beskvasni kruh i brojli granate koje su uništavale sve što nam je drago. Ne razumijem kako se ne trude zapamtiti taj datum koji meni znači sve. Rekao sam nekolicini svojih prijatelja koji su stajali oko mene da nisu normalni i nek se srame a oni su samo nabacili smajl i mislili da se ja zajebavam. Svi ti državnici i ostale glavešine glume neke hrvatine i tugu pokušavajući bar na sekundu reći neku svoju propagandu i obećati kule i gradove a mislim da ne znaju da su ljudi poput mog brata krenuli s 10 metaka i starom papovkom u zaštitu grada, i stvarno tim ljudima odajem veliku počast i znak zahvale za sve što su učinili. U petak smo ja i prika s Hvara krenuli oko 1 sat popodne put Vukovara. U ruke sam uzeo 24 sata i vidio naslovnicu "Vukovar nije pao". Istog tenutka sam se sjetio svoje kolone i podruma, te oca u logoru, cijeli sam se naježio i umalo sam pustio suzu. To me sjećanje jako pogodilo, u biti ne samo mene već i sve moje prijatelje. Sad sam se sjetio i riječi jedne žene u subotu ujutro koja me pitala da li sam bio u koloni jučer na čega sam ja odgovorio da nisam mogao zbog faxa. Na to je ona rekla "ti imaš opravdanje", a šta je s onima koji su tu u Vukovaru pa nisu bili u koloni a nisu bili spriječeni ili im se možda nije dalo. Zašto ne odaju počast? U subotu sam navečer bio pored Blacky-a i vidim većinom sve Hrvate koji se opijaju u ritmu cajki. Pa ljudi moji pa jer nemate bar malo obzira prema svom gradu bar u ove dane. Sad će neki reć "pa i ti si Zlajo bio vani" pa jesam al ne u Blacky-u slušajuć srbe kak pjevaju. Zato ljudi moji ne zaboravite Vukovar GRAD HEROJA i njegovu patnju i nije sramota pustiti suzu za svoj grad.

Prije otprilike dva mjeseca ja bio u ZG kad keva zove i kaže "joj sine znaš baka se potukla s ljestvama i završila je u knock down-u s slomljenim kukom" ja reko a u kurac mada još tada nisam znao što mi se sprema. Nakon što je baka počivala u svojoj kući u miru na krevetu i ja preuzeo još više hranidbu moje 4 ljepotice u svinjcu i blesave ćurke u kokošinjcu i piliće koje sam sve od reda nazvo hapenovci (hpn1) s strahom svi dočekivali bakino rezuckanje na doktorovom stolu za kojeg sam kasnije sazno (doktor) da je za 30 maraka kupio diplomu u brčkom kao i Pero svoj "skupocjeni" rolex negdje u pustoši Bosne i kasnije bario s njim trebe te zadivio svoje ukućane( Pero leđend). I tako sve super "bosanski" doktor sve riješio i operacija bake se uspješno privela kraju te je ona još neko vrijeme ležala u bolnici družeći s drugim bakama i olajavala ljude koji su umrli prije dobrih 20 godina. E onda se ponovio onaj mamin poziv ponovo u ZG i kaže sine moj znaš baka izlazi iz bolnice i mora bit kod nas na što sam ja reko nema zime majko ali onda je uslijedio šok kad je prozborila riječi baka će biti smješetena u tvojoj sobi. Lice mi se izobličilo kao da sam popio 2 litre zagorskog vina iliti rušiplota, a onda je uslijedila nevjerica i žestoko prosvjedovanje protiv toga, pokušo sam s riječima ,a mama ja sam velik dečko i trebam svoj prostor ne mogu s bakom spavat stavite je u dnevnu sobu (baka je živa osoba a ne predmet da ne bite pomislili...). Nakon psovanja jebemti, u kurac etc. pao sam slomljen. Dobio sam cimericu, 76-godišnju ženu. Nema više surfanja do sitnih sati, pregledavanja švedskih stranica i učenje francuskog i njemačkog s cd-ova, (najčešće se ti jezici pojavljuju). Ali ipak sam ja pametan i dobar dečko i studiram veterinu i odlučih prihvatit tu odluku, njen sam unuk i ona je sve radila za mene pa mogu i ja za nju.